Emira Bečić, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Hrvatska prepoznaje važnost i mogućnosti koje danas pružaju nanotehnologija, biotehnologija i MEMS (Micro-Electro-Mechanical-System) tehnologija. Odgovarajuća primijenjena istraživanja rezultiraju revolucionarnim pomakom u dizajnu i proizvodnji velikog broja složenih proizvoda, odnosno (u fizičkom smislu) mikrosustava. Visoka razina znanja, koja je potrebna da se takvi sustavi razviju i proizvedu, daje prostor malim i srednje velikim zemljama da se na svjetskom tržištu uspješno natječu s mnogo većim ekonomijama. Hrvatska ima kritičnu masu ljudskih resursa, iskustva i potencijala, dovoljno jaku da učini veliki iskorak izgradnjom odgovarajućih centara kompetitivnosti. Potencijalni konačni proizvodi mogu biti, na primjer, mikrosustavi koji na ulazu imaju senzore za fizikalne/ kemijske/ bio pojave, a na izlazu pouzdanu analizu pojave s prikazom odgovarajućih podataka. Područja primjene za takve uređaje su ogromna, samo da spomenemo najzanimljivija (koja u prvom redu zahtijevaju visoku pouzdanost), kao što su: biomedicina, raznovrsni eko-sustavi, energetska održivost, proizvodnja i kontrola hrane, prometni i komunikacijski sustavi, sigurnosni i vojni sustavi, i tako dalje.To se čini vrlo zahtjevnim poduhvatom, i uistinu je takav. Naime, ova vrsta infrastrukture je preskupa, a da bi je malo ili srednje veliko poduzeće moglo samo izgraditi i operativno održavati. To je bez podrške Vlade nemoguća misija. Međutim, ako se napravi i primijeni efikasni poslovni plan, podržan međunarodnom suradnjom i mudrom uporabom dostupnih europskih sredstava, to bi bilo moguće ostvariti. Takva infrastruktura daje mogućnost da se inovativne ideje pretvore u specijalizirane i konkurentne proizvode. Može biti zastupljen cjeloviti vrijednosni lanac, od tehnologije i razvoja proizvoda do pilotske proizvodnje, uključujući studije izvodljivosti, simulacije kritičnih parametara i tijeka procesa, dizajn, razvoj pojedinih procesa i prototipova, do srednje velike volumne proizvodnje. Čak bi i pojedinci (fizičke osobe) mogli koristiti te usluge, da ne govorim o manjim poduzećima koja su pokretačka snaga u svakoj nacionalnoj ekonomiji. Na kraju bih željela naglasiti dugogodišnje hrvatsko iskustvo i ekspertizu u područjima koja su osnovica za izgradnju gore opisane infrastrukture, posebno u istraživanju i proizvodnji silicijskih poluvodiča, zatim u strojarskom inženjerstvu i biotehnologiji. Kuriozitet je da je druga europska poluvodička tvornica za procesiranje silicija bila podignuta u Zagrebu kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća (prva je bila SGS u Italiji), podržana snažnim istraživačkim i obrazovnim aktivnostima na Sveučilištu u Zagrebu i na istraživačkim institutima kao što su “Institut Rudjer Bosković” i Institut za fiziku Sveučilišta u Zagrebu.
[POVRATAK]
