Sandra Bischof Vukušić, Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet

Nanotehnologija je inovacijski pokretač u mnogim industrijskim granama, pa tako i tekstilnoj industriji. Spoznaje iz istraživanja na području nanotehnologije ušla su i u razvojne projekte tekstilnih istraživačkih institucija i mnoga od razvijenih metoda ili sredstava su uvedena u proizvodnju. Izrada nanostruktura na vlaknima i u vlaknima ili tekstilijama može se podijeliti u dvije skupine. S jedne strane mogući su zahvati kod proizvodnje vlakana koji u pravilu znače modifikaciju volumena vlakana, a s druge strane su tu površinske obrade na tekstilijama kao npr. obrada plazmom, sol-gel postupak, kapsulacija ili neki drugi oblik naslojavanja nanočestica na površinu tekstilnih materijala.

1. Proizvodnja vlakana

Jedna od nanotehnologija koja se primjenjuje za proizvodnju nanovlakana je postupak elektroispredanja. Tipične primjene ovih vlakana su u:

  • medicini (implatanti)
  • filteri
  • netkane (tehničke) tekstilije.

Ugradnjom anorganskih čestica u volumen vlakna očekuje se poboljšanje mehaničkih i fizikalnih svojstava, kao npr. čvrstoća materijala ili otpornost na gorenje, UV zračenje, mikroorganizme i sl. Na Zavodu za temeljne prirodne i tehničke znanosti je nabavljen uređaj za elektroispredanje, te se na njemu provode ispitivanja izrade membrana ciljanih svojstava.

2. Površinske obrade tekstilija

Tekstilne površine mogu se površinski funkcionalizirati ili aktivirati obradom plazmom. S procesnog stajališta razlikujemo niskotlačnu i atmosfersku plazmu. Ovaj postupak se istražuje već dulje vrijeme no šira praktična primjena je još uvijek ograničena zbog visokih investicijskih troškova.

Na TTF-u se istraživanja provode na niskotlačnoj plazmi na Zavodu za vlakna, materijale i ispitivanje tekstila. Također je jedna znanstvena novakinja sa Zavoda za tekstilnu kemiju i ekologiju na istraživačkom boravku na EMPA institutu u Švicarskoj i dio njenog doktorata je naslojavanje Ag čestica na PLA filmove (biorazgradiva vlakna od kukuruza) u svrhu antimikrobne zaštite. U ovu kategoriju obrada plazmom pripada i kombinacija mikro i nanostrukturiranja kojom se postiže tzv lotosov efekt (oponašanje strukture lotosovog lista), odnosno samočišćenje materijala.
Sol-gel postupak se primjenjuje u području tekstila posljednjih desetak godina i njegova najčešća svrha je postizanje zaštitnih svojstava materijala: UV zaštita, balistička zaštita, zaštita od prodora kemikalija, gorenja. Također su moguće intervencije u području magnetskih svojstava ili provodljivosti. Preduvjeti za širu upotrebu ovog jednostavnog postupka su smanjenje emisije otapala koja se oslobađaju tijekom postupka, smanjenje temperatura kondenzacije i kompatibilnost solova s vodom. Postupak mikrokapsuliranja kojim se na tekstilije različitim postupcima (dodatkom u talinu prije ispredanja, tijekom bojadisanja ili naslojavanjem) dodaju mikrokapsule koje sadrže različite reagense (npr. mirise) ili tzv. PCM (Phase change materials) kojima se mogu regulirati termička svojstva materijala. Primjenom PCM-a dobivaju se tzv. pametni materijali.

Zaključak:
Spoznaje iz područja nanotehnologije će imati svoj doprinos za razvoj materijala u svim industrijskim granama, pa tako i tekstilnoj. Proizvodi nove, dodatne vrijednosti svakako imaju svoje mjesto na zahtjevnom europskom tržištu te sukladno tome mogu povećati konkurentnost i domaćih hrvatskih proizvoda.

 

Ovdje možete preuzeti cijelu prezentaciju u pdf formatu.

[POVRATAK]